Milko Grmuša

 Evo,ja stvarno ne znam šta je više sa ovim ljudima...stalno neke svadje, trvenja, razmimoilaženja, konflikti..niko ni sa kim ne može..anksioznost možeš da sječeš nožem koliko je u vazduhu ima..nezadovoljstvo neko opštenarodno čovječe..depresija, tuga, zatvorenost..svako ima neku najveću muku na svijetu..pa se njome diči i njeguje je..dab` poseban bio,jel da..pa kad ga/je pitate šta je, a on/a zauzme prvo onu aristokratsku pozu „ma ne, ne pričam ja o tome, ja sve držim u sebi, ne znaš ti kako je meni, to samo ja...“..i onda vas tako maleriše dva sata..a na kraju opet „ali,ne mogu da pričam o tome..“..

Lično, pokušavam da budem konstruktivan, dajem konkretne prijedloge. Ne tako davno sam rekao jednoj poznanici, nakon njene višenedeljne seanse „patetično popodne“ kojom me redovno častila, da me pusti da je dobro izhebem. Ona se zabezeknula. „Ne, zaista tako mislim“, odgovorio sam joj mrtav ozbiljan, „daj mi fino pichqe i ja ću ti riješiti te tvoje probleme“. Dobro, dobio sam šamar, i nekoliko komplimenata pride, ali kasnije je ipak primila k znanju moje argumente. Ja kažem ljudima „hebite se“, od srca im to želeći...hebite se stalno, hebite se više..mislim da su počeli polako da me kapiraju..u početku sam bio čudno posmatran..ali, sada je već znatno bolja situacija..evo, baš sam skoro razgovarao sa jednom djevojkom, nudeći svu toplotu svog srca da ogrijem njenu dušu prehladjenu..kažem joj fino „ti ćeš meni svakako dati prije ili poslije, zašto da čekamo sad, čemu gubljenje vremena“...mislim, moramo ljudi malo da budemo ekspeditivniji i produktivniji..sučim ćemo u svijet, gdje je produktivnost izuzetno cjenjena..eto, i ta Kina, pa Japan, Amerika, Indija, Rusija, Brazil...ljudi su efikasni brate..ne, malo se hebemo, vidim ja belaj..valjalo bi osnovati neko udruženje, pokret štaviše..koji će praktično prezentovati ove humane stavove..ja se odričem unaprijed funkcije- biću samo obični aktivista..preuzimam na sebe pet dnevno..volio bih ja da mogu više, ali ne merem...valjda će se dobrih ljudi naći, da pripomognu..i da krenemo da mjenjamo svijet..što bi rek`o Lenon, „give pica the chance“ ;)

Jedno od fundamentalnih pitanja ljudske egzistencije svakako je pitanje izbora između psa i mačke. Odluka koja se jednom povodom ovog izbora donese trajno determiniše samog cjenjenog birača. Naime, ukoliko se ovdje, ne daj Bože, pogriješi- popravnoga nema. I zato- nemojte nikada izabrati psa. I ne samo u slučaju ako je riječ o dilemi pas-mačka. U svakom izboru u kojem participira i pas- obavezno izaberite njegovog izbornog konkurenta. Evo i nekoliko razloga.
Prvo, najveća je zabluda da je pas čovjekov najveći prijatelj. To je ordinarna glupost- svi znaju da je čovjekov najveći prijatelj Kosig Dunav osiguranje. I ne samo da nije najveći- pas čovjeku uopšte nije prijatelj, naprotiv! Pas je čovjekov krvni neprijatelj. On mu nikad neće oprostiti što ga je porobio. On samo vreba dobru priliku da ga ujede iz prikrajka. Na ovom mjestu osjećam potrebu da riječ-dvije prozborim i o pasjem psihološkom profilu. Najjednostavnije rečeno, psa odlikuje permanentna frustracija- on je izgubio slobodu, izdao je svoju vučju sabraću da bi postao čovjekov rob. Zbog toga, on mrzi i čovjeka i vuka. Mržnja prema čovjeku dolazi mu iz prezira i ponižavanja istovremeno, a mržnju prema vuku podgrijava strah i zavist. Kao biću mržnje, psu preostaje jedino da dobije bjesnilo i da nekoga zarazi. Zbog te stalne frustracije, pas je impotentan da učini bilo šta kreativno- on zanemaruje svoj intelektualni razvoj, ne konsultuje priznate autoritete i izbjegava naučne rasprave. Tako, odlikuje ga samo destruktivnost- ili, kao što je pomenuto, ujeda nekoga, ili osušuje drvo. U međuvremenu, dodatno iscrpljuje ionako redukovane rezerve svjetskog prehrambenog fonda.
Drugo, čovjek prema psu osjeća iskrenu i potpunu odvratnost, samo to uglavnom ne želi da prizna. Naravno, to je potpuno logično, jer ne možete da volite glupo, neslobodno i ružno biće. Svakako, složićete se, pas je odvratno ružan. Ogavan. Ipak, čovjek, kao duhovno superiornije biće, osjeća potrebu da voli čak i takvo stvorenje, jer mu je žao psa. Ipak, i čovjek je uglavnom neemancipovan i redukovan, pa i njegova naklonost prema psu dođe mu kao sažaljenje, što u stvari i jeste. Kako da poštujete nekoga kome bacite granu i taj trči da vam je donese? I vi bacate, i bacate, i bacate granu, a pas je donosi, i donosi, i donosi. Mislim, debil pas. Možda ogavnost koju čovjek osjeća prema psu najbolje ilustruje epitet koji čovjek dodjeljuje drugom čovjeku kad ga ne voli- „Pašče jedno!...“ .

Mačke, s druge strane, su potpun opozit psima. Čovjek, kad želi da uputi kompliment voljenoj osobi, kaže joj „mačko“. Čovjek voli mačke. One su dostojanstvene. Kad ste vidjeli mačku koja trči po bačenu granu i donosi istu bacaču grane? Mačke su inteligentne. One iskorištavaju čovjeka da ih češka, ali jasno osjete kad je češkator nervozan, i ne prilaze mu- one poštuju volju i vrijeme drugoga, za razliku od stupidnih kerova koji stalno nešto trče oko nogu i smetaju. Mačke su filozofi- one leže na suncu i razmišljaju o stvarima. One su korinsne- istrebljuju miševe. One vode računa o ličnoj higijeni. Imaju engleske manire. Imaju oči u boji. Mačka je društveno odgovorna- pronalazi rješenja za izlazak iz recesije, suprostavlja se tendenciji porasta maloljetničke delinkvencije i učestvuje u humanitarnim akcijama.
Dajte prednost mački.

Pred najavu zore krišom si me noćas dozvala u svoj krevet, a svoje grudi si prepustila požudi mojih izmagljenih očiju i krvavih usana..moj dah je ugrijao oktobar sobe, i tvoje tijelo je igralo razuzdanu lambadu, čiji ritam je izludio rijeku, koja je bučno pjevala himnu našoj strasti..bedrima si mi zarobila sate, prizemljujući mi misao, hraneći iznova i iznova moju želju..tvoji prsti su plesali po mom tijelu, odbijajući ga i privlačeći, odbijajući ga i privlačeći, budeći u njemu zatomljene vulkane, budeći u meni neuspješno pripitomljavanu zvijer..rekla si mi da sam baš omršavio, grizući me po vratu, i grebući surovo po mojim leđima, kao da si htjela da podereš i u đubre baciš moju kožu, da ostanem tako krvav i sav tvoj..rekla si mi da si od sada ti gospodarica mojih kasnih sata, da ćeš me samo ti mučiti,i da ćeš me samo ti braniti, da ćeš ognjem ognjiti sve koje mi ukradu oko..gledao sam tvoje usne, čudeći se kako istovremeno mogu da daju toliko mržnje i toliko ljubavi, kako nude toliku gorčinu i toliku slast..rekla si da zaboravim, i da sam tek jutros rodjen, da nema raja i pakla, da si samo ti moj raj i pakao..hranila si me, stavljajući mi komade svoga mesa u usta, govoreći da samo tebe smijem biti sit i gladan..plakala si jutros, rekla si da nikad neću moći shvatiti zašto plačeš, i bilo mi je čudno kad sam krenuo svome stanu,na pragu kad si me opet, samo u spavaćici na ovoj studeni, kad si me opet, vadeći jul odnekud iz svojih grudi, kad si me opet plamenom ožarila po usnama, čvrsto me držeći, kad si me držala tako da čovjek vidi šta uopšte i znači kad ga se drži..kad ga neko drži..a onda si mi rekla da sam gad, i da idem, da odmah odem, i da se ne vraćam, i nek budem proklet..i opet si mi prišla, i molila me za oprost, i rekla si mi..i da, čuvaću te, i doću sa noći opet, i biće opet vlažno, i čuvaću ti ruke, i držaću ti ruke na svom licu, i da, nikome me nećeš dati, ćutaću vječno da mi usne ostanu samo tvoje, da mi niko ne vidi usne..

 

Topli novembar..nakon vrelih,memljivih,studenih,vlažnih,sivih,crvenih, tihih i glasnih mjeseci i vijekova, došao mi je ovaj novembar nekako zgodno..iskusiti novo uvijek mi je nekako bila želja, i iskušavalo me novo..kancelarija je ista, kolegice i kolege iste, isti sam nekako i ja...to je baš nekako poražavajuće,poslije svega sam opet na neki način isti..i to ne samo fizički..a mislio sam do prije samo nekoliko da sam sve doživio,da se meni lično sudbina zamjerila,da sam prošao i had i nebo, i da sam sada mnogo nešto bitan..j.ebi ga, izgleda da nisam..sinoć mi je opet bilo veče, i bilo je kao iz romana,moga omiljenoga-ruskoga..Ana..Anječka,čudna neka Ruskinja nekako je pronašla mene ovakvog običnoga,i pričala mi..da,čudna je Ana..neudata,riba i po,nije u vezi,nije lezbača,ima super posao..kad sam je upoznao u Dubrovniku prije nekoliko dana mislio sam da je neka ku.rava iz Moldavije,ne zato što mi je prifurala i tražila upaljač na engleskom teško obojenim istočnim akcentom..iskreno,više bih volio da mi je prvi utisak bio tačan- hej,bar bih jeftino dobio..kakogod, ostali smo u priči..hehe..opet neka priča..ostali smo cijelu noć,razmjenili brojeve i naloge na fejsu..sinoć smo se na globalnoj mreži opet družili..i pitam je zašto? ona se nasmija,i reče mi da je odnos žena i muškaraca u Moskvi 1:11,bez da su u kalkulaciju uključeni oženjeni i pe.deri..ok,pošteno,nasmijah se i ja..Ana voli ruže..vidjela je u Dubrovniku čovjeka koji je užurban i zadihan trčao ulicom i nosio ogromni buket tih ruža crvenih, i sasvim ozbiljno mi rekla da mu ona (djevojka,žena,ljubavnica) neće oprostiti, jer je mnogo znojav i patetičan,ali da bi ona (Anječka) voljela uzeti od njega te ruže..čudno..i ruže će istrunuti,rekoh joj..da,ali i kad istrunu- ne smrde, odgovori mi tiho..

That`s my boy..Milko, don`t be so whimpish and make me smile..everything`s so grey,so cold here..damn Dubrovnik,I really should have travelled to Rome, as I`d planned to..what?..I wouldn`t meet you then?..lol Milko, there are Mateos,Antonios,Nicolas and a lot of Marcos there in Rome..and there`s sun..a lot of sun..yes, I would like have a cup of nice tasty coffee..delicious..yam..but looooooooook at him Milko,no,not him lol,no that guy over there..yes,that one with roses..shit,he`s not somethin` lol..but looooook at them,please..magical..ain`t it a paradox..life`s damn paradox,I tell you that Mister..cut the crop Milko, I`m not a princess, but I do want these roses..steal them from him lol..I can bet his girl is the one he lost his virginity with..lol..don`t look at me that way Mister..lol..

Užas..je.beni užas..ne mogu,nikako ne mogu sve sam..kreteni..bez mene bi šugava firma pukla u roku od petnaest minuta..Rajna će pop.izdit..i juče sam kasnio..mislit će da je namjerno ispaljujem..užas..kad god uspijem da sredim situaciju doma, sa Enom i djecom, i kad taman pomislim da je došao red i na mojih pet prokletih minuta sreće, desi se neki šugavi zaje.b..neka me i ostavi, neka..ne mogu više da budem ono što nisam..savršeni otac..savršeni sin..savršen suprug..ljubavnik..šef..a za koji kur.ac?..jel tko možda savršen prema meni?..kur.ac je..O Bože..crveno..prokleto crveno, nabijem ga..žuto,ajde žuto,nema nikad žuto kad je čovjeku najpotrebnije..a ljudi besposleni..pogledaj ih samo kak sjede u baštama kafića i bezvezno se cerekaju..hmm..kakva maca..kakav krelac pored nje,takodje..s.ranje..sigurno neki dzanki,pazi mu podočnjake samo..žuto,srećo ima te..ne,gospodjo,ne,stanite..pocijepaste mi buket..dronfuljetino stara..

  Neko je izumio osvježivač zraka. Taj je bio inventivan. Sinoć ste pili Vranca, potom votku i sok od narandže, sve vrijeme ste pušili, a i ona je pušila. Seks je bio prosječan, ali znoj je bio na nivou. Ujutro ste otvorili prozor. Mogli ste otići u prodavnicu kraj ulaza, ali to nije izazov. 200 metara dalje jeste još jedna prodavnica. Vrlo ste zadovoljni, to je ta. Jogurt jeste precjenjen, ali zato je osvježivač s mirisom ruže tu. Dajte mi osvježivač zraka s mirisom ruže, molim. Nekoliko komparativnih prednosti. Tu je i osvježivač zraka s mirisom šampanjca. Kazaću da sam se sjetio nje. To voli. Dalje, neću danas više alkohola. Ruža jeste skuplja, ali to nije važno, jer je plata dobra. Odmor prestaje sutra, ali zrak će odisati ružom. Zaboravih na izumitelja. Vjerovatno je neki anonimus iz velike korporacije. Prosječne je visine, riba mu je lošija od moje, a roditelji su mu iz provincije. Dođavola s njim. Dan je kilav, i smrdi. Nema te ruže koja će tu pomoći.

Sinoć je mnogo pušio. Pila sam vino, nezadovoljna stvarima. Jebe se njemu, ne mora on prekosutra u Beč kod muža. Vrhunac njegove mudrosti jeste kupovina osvježivača zraka. Gad, kaže da je to uradio zbog mene. U zadnje vrijeme je drugačiji. Mada, prošli vikend sam vidjela razrednu, nakon dugo godina. Još se sjeća kako sam bila vrijedna, i talentovana. Potom student generacije na arhitekturi. Sva vrata su mi bila otvorena..Idem kući, pozvaću taksi, magla je preodvratna. Novembar u aprilu.  Zgužvala sam bluzu, jedina šteta, poklon od sestre. Moram da sjednem na kafu s njom, izgovori ponestaju. Ma, ne moram, niko ništa ne može da učini za moranje neophodno meni. Zaboravila sam labelo. Sranje.

Dosta je, jedina ja radim treću nedelju zaredom. Gazda nije normalan, majke mi..OK, jesam nova, ali nema više smisla da se ovako iživljavaju nadamnom. Dragana je juče pola sata ranije otišla iz druge, nikom ništa. Čitavo jutro pospremam za njom, kučka..Srećom, mušterija danas nema. Logično. Ne znam kako, ali za dvadeset dana moram da skinem bar pet kila. Onaj seronja iz Lutrije ne smije više imati povod za podjebavanje. Ovu sedmicu jedem samo banane. Ko je sad ovaj? Jeste, imamo, na drugoj polovici lijevo. Drugoj, da. Bože, kakve debile sve načini..Da, ruža i šampanjac. Šampanjac je jeftiniji, ali ruža je ljepša, ja lično preferiram. Ma zaboli me..Hvala, još nešto? Takođe, prijatno..Još dva sata..ajd proćiće i to..