Testament druga Staljina

Published on 11/09,2009

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ako se genij sastoji u sposobnosti anticipiranja događaja i ponašanja u budućnosti, a na osnovu informacija koje se posjeduju u trenutnom vremenskom periodu i poznavanja vječnih kategorija koje su imanentne ljudskoj prirodi ( glupost i sujeta), onda je Staljin zasigurno bio i ostao jedan od najvećih (političkih) genija u ljudskoj istoriji.

Zaista je nevjerovatno sa koliko preciznosti i oštroumnosti je ovaj boljševik ocijenio stvarni značaj i snagu pojedinca, i u tom smislu čini se da je on jedan od rijetkih koji je zaista shvatio poruku Dostojevskog iz „Zlih duha“, izraženu kroz lika Petra Stepanoviča Verhovenskog. Niko nije nezamjenjiv. Svako misli da je nezamjenjiv. S obzirom da ja mislim da sam nezamjenjiv, a u konkretnom trenutku mi je potrebna pomoć i savezništvo nekog drugog, koji takođe misli da je nezamjenjiv, onda ćemo nas dvojica zajedno, iz čistog interesa, koji je najjači i najsigurniji (jedini mogući?) kohezivni faktor da uništimo trećega, koji je takođe ubijeđen da je jedino on nezamjenjiv i koji pretenduje da svoje ubjeđenje vrlo brzo implementira u praksi. Uništenje trećega je, kantovski rečeno, moralni imperativ svakog čovjeka. Veoma je nepristojno neboriti se protiv trećega. Time se vrijeđa njegov značaj. Naime, jedina istinska vrijednost, jedina istinska satisfakcija svakog pojedinca leži u činjenici da neko želi da ga uništi. Bez te želje, bez konkretnog napada na njega, čovjek je apsolutno bezvrijedno biće, i on gubi pravo da se osjeća dostojnim. Interesantno, većina ljudi čini ovu bezličnu masu. Svi oni žive u potpunom uvjerenju da je neko protiv njih, da neko upravo sada kuje neku opaku zavjeru s intencijom da im nešto učini nažao, iako, u stvari, niko ne obraća pažnju na njih. Takvi ljudi, istina suštinski potpuno beskorisni, ipak mogu da budu pogodni za određenu kratkotrajnu upotrebu. Istina, njihova upotrebna vrijednost jeste upotrebna vrijednost običnog predmeta, nemisleće tvari. Ali, onaj ko ih angažuje u određenom momentu kako bi ih iskoristio u neku sporednu svrhu, taj je učinio neprocjenjivo humanističko djelo, jer je predmetu ipak dao SVRHU, makar i sporednu. Time je drvo, plastiku, pretvorio u kokošku, koja, iako će uskoro da bude skuvana, ipak kljuca crve po dvorištu.

Kao što se iz izloženog može vidjeti, sa trećim stvari idu prilično jednostavno. Sa drugim situacija je još prostija. U pitanju je prosta matematika: nakon eliminacije trećeg, drugi postaje treći, a na mjesto drugoga se angažuje neki četvrti, dvanaesti ili trideset prvi, koji je počastvovan jer je unapređen u čin drugoga. Moja preporuka je da se protiv bivšeg drugog i svježeg trećeg angažuje neki njegov intimus. Intimusi su dobra stvar- dugo vremena oni su trpili kojekakva ponižavanja od strane svojih saučesnika u patetičnoj kvaziintelektualno- emotivnoj kooperaciji, tako da će oni najefikasnije da razbiju novog trećeg. Još jedna činjenica ih čini posebno korisnima- emotivno osakaćeni i moralno devastirani zbog likvidacije dijela svoje ličnosti ( što je dokaz da oni nikad ne mogu u potpunosti da se izdignu iznad svoje kokošije prirode), oni će i dalje mehanički precizno i neumoljivo da tamane i slijedeće treće, tako da nećete morati da se zamarate pronalaženjem novih drugih, što je, priznaćete, zaista relaksirajuća spoznaja. I, naravno, meni omiljena karakteristika ovakvih drugih jeste da oni, kad im prođe rok trajanja, sami sebe uništavaju, tako da vi nemate potrebe da prljate ruke s njima.

Staljin, kao najbolji produkt ljudske vrste, odlično je definisao i u praksi dokazao ovaj model ljudskog ponašanja. Naravno, on nije ostavljao nikakve dileme da je jedino on istinski dostojan da se nazove čovjekom, dok su svi ostali dio sive mase. Demokratskom procedurom, njegovi savremenici su potvrdili ispravnost njegovog stava. Gulag nije bio samo jedan logor gdje bi se politički neistomišljenici mučili i likvidirali. Gulag je bio oda sive mase JEDINOM. Gulag je bio najveći dar koji je siva masa mogla podariti JEDINOM. Veličinom tog dara, siva masa se koliko- toliko uzdigla iznad svoje prosječnosti, baš zbog toga jer je udovoljila NjEMU. Zbog toga je važnost gulaga neprocjenjiva, gulag je psihološki održavao u životu mnogo veći dio sive mase nego što je fizički istrebljivao dio iste.


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=75032

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Testament druga Staljina